Nekada je brodski prijevoz bio jedini način da se dođe sa jedne obale na drugu. Brodovi su sa sobom nosili veliko bogatstvo, robu koja se nosila za trgovanje. Međutim, na otvorenom moru su vrebali razbojnici, pirati od kojih su se svi plašili, jer se u slučaju napada, nije imalo gdje skloniti i preživjeti. Pirata je bilo na svim morima i oceanima, pa je uz svaki brod uvijek morala ići i oružana pratnja, ma koliko bilo kratko putovanje. Danas je daleko sigurnije, uz moderne brodove i tehnologiju praćenja, makar i danas ima morskih pirata, uglavnom kod obala Afrike.
Kada pomislimo na morske pirate, u mozgu nam se stvori slika mornara koji ima povez preko jednog oka. Uglavnom se do sada mislilo da razlog leži u činjenici što su se oni stalno borili, pa su gubili oči u tučama i bitkama. I onda je povez preko oka bio mnogo prijatniji prizor, umesto da se gleda lice bez oka. Naime, sigurno svi znate nelagodan osećaj kada noću upalite svijetlo, pa ne možete gledati, ili kada iz svjetla uđete u mrkli mrak, pa vam je potrebno neko vrijeme da se oči prilagode, pa počnu prokuživati predmete.
Za potpunu adaptaciju oka na promjenu osvetljenost okoline, potrebno je oko 20 minuta, a ako je oko zatvoreno, onda nema nikakve adaptacije.Pirati su često morali silaziti sa palube u unutrašnjost broda. Na palubi je bilo svijetlo, dok je u unutrašnjosti broda bio mrak. Tada nije bilo suvremenih načina osvetljivanja, a na lampama se moralo štedjeti.
Pošto su pirati morali da brzo reagiraju na situacije, dobar vid im je bio prilično bitan, nisu imali vremena da čekaju po 20 minuta da se oči adaptiraju na okolinu. Lakše im je bilo da odrede koje će im oko služiti za svijetlo, a koje za mrak.
